Oglas

Osvrt Arminke Helić

Postigli su nešto što politika nije uspjela: Nacionalni tim BiH već je promijenio priču zemlje

author
L. M.
01. jul. 2026. 10:20
Soccer Football - FIFA World Cup 2026 - Group B - Bosnia and Herzegovina v Qatar - Seattle Stadium, Seattle, Washington, U.S. - June 24, 2026 Bosnia and Herzegovina players celebrate after the match REUTERS/Luisa Gonzalez
REUTERS / Luisa Gonzalez

Prvog jula, Bosna i Hercegovina će se suočiti sa Sjedinjenim Američkim Državama na stadionu San Francisco Bay Area u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva. Radi se o izvanrednoj sportskoj priči, smatra britanska političarka bh. porijekla Arminka Helić, članica Doma lordova, koja u tekstu za britanski Time analizira uspjeh nacionalnog tima Bosne i Hercegovine, praćen euforijom bh. navijača u zemlji i širom svijeta, a u kontekstu bliske historije BiH, patnje i stradanja njenih naroda.

Oglas

Trideset godina nakon što je rat razorio zemlju, bh. igrači su, po prvi put, stigli do nokaut faze turnira. Ipak, samo ovo postignuće ne objašnjava zašto su Bosanci i Hercegovci od St. Louisa do Stockholma i od Sarajeva do Sydneya toliko investirani u uspjeh tima. Gotovo preko noći, tim je postao utjelovljenje alternativne budućnosti za zemlju koju još uvijek muči nacionalistička politika, piše autoricateksta.

"U svakom pogledu, ovo je tim koji ne bi trebao postojati. Godine 1995., više od 8.000 bh. muškaraca i dječaka ubijeno je tokom genocida u Srebrenici. Nekoliko igrača koji će ove sedmice izaći na teren za BiH su djeca preživjelih tog genocida. Drugi su djeca porodica koje su raseljene zbog etničkog čišćenja. Igrači poput Esmira Bajraktarevića pripadaju generaciji rođenoj u inostranstvu jer su njihovi roditelji izbjegli nezamislivo nasilje i obnovili svoje živote na mjestima koja nikada nisu očekivali da će nazvati domom. Rođen u Wisconsinu od roditelja iz Srebrenice, Bajraktarević je govorio o tome kako nosi bolnu historiju Bosne 'u svojoj krvi'", ističe Helić, dodajući kako se upravo to odražava na kulturu koja okuplja nacionalni tim.

Snaga nacionalnog identiteta bh. dijaspore

Jedan od primjera kroz koji dalje pojašnjava ono što se na Svjetskom prvenstvu prepoznaje kao identitet BiH, reprezentacije i njenih navijača je neslužbena himna "I'm from Bosnia, take me to America" Dubioze Kolektiv, koja je, bez uveličavanja, osvojila svijet.

Njen tekst, navodi, je privlačan i duhovit, ali nosi i prizvuk istine.

"Refren pjesme, 'Take me to Golden Gate, I will assimilate' ('Odvedite me do Golden Gatea, i ja ću se asimilirati'), obuhvata paradoks modernog identiteta BiH. Dijaspora stvorena ratom je, ironično, postala jedna od najvećih nacionalnih snaga Bosne i Hercegovine. Mladići odrasli u Sjedinjenim Državama, Švedskoj, Austriji, Njemačkoj, Holandiji i drugdje odabrali su da predstavljaju zemlju koju su prvi put upoznali kroz porodične priče o boli i gubitku. Njihova predanost je podsjetnik da je nacionalni identitet više od mjesta rođenja. Radi se o pripadnosti", naglašava se u tekstu.

2026-06-24T205459Z_991906904_UP1EM6O1M3LC9_RTRMADP_3_SOCCER-WORLDCUP-BIH-QAT
REUTERS / Eloisa Lopez

Autorica potom cijelu priču o reprezentaciji i njenom uspjehu, te zajedništvu koje je donijela u zemlji i šire stavlja u kontekst političkih prilika u BiH.

"Više od trideset godina, politički život Bosne i Hercegovine organiziran je oko upravljanja etničkim razlikama. Dejtonski mirovni sporazum okončao je rat 1995. godine, ali je također ugradio etničku pripadnost kao organizacijski princip politike. Taj kompromis osigurao je mir. Međutim, vremenom je nagradio političare koji traže funkciju na osnovu etničkog identiteta, a ne kompetencije, i koji ostaju na vlasti šireći strah i razdor. Nogometna reprezentacija funkcionira po potpuno drugačijem principu. Niko ne zaslužuje mjesto u timu zbog svoje etničke pripadnosti. Igrači se biraju jer su najbolji. Pozicija se osvaja visokim performansama. Autoritet leži u rukama menadžera Sergeja Barbareza, bivšeg bosanskohercegovačkog reprezentativca, čiji je zadatak izgraditi najjači mogući tim, a ne balansirati konkurentske političke grupe. Na terenu, Bosna i Hercegovina postaje nešto što joj je njena politika prerijetko dozvoljavala da bude: meritokracija", potcrtala je.

Vizija zemlje i zajednički cilj

Osim toga, nastavlja Helić, ovaj tim utjelovljuje građanski ideal koji je uglavnom odsutan iz bh. politike. Predstavlja jednu zemlju, a ne suprotstavljene konstitutivne narode i etničke grupe, što pomaže objasniti zašto tako duboko odjekuje širom Bosne i među njenom dijasporom.

"Posmatrajući igrače - i oduševljene mase svakog porijekla koje su ispunile ulice nakon kvalifikacija - ne može se a da se ne primijeti da su postigli nešto što bh. politička klasa još uvijek teško može zamisliti: viziju zemlje zasnovanu na zajedničkom cilju. Na terenu, igrači ne dodaju loptu svom kolegi muslimanskom Bošnjaku, pravoslavnom Srbinu ili katoličkom Hrvatu. Dodaju je saigraču koji je u najboljoj poziciji da postigne gol za svoju zemlju. To zvuči očigledno. U političkom sistemu organizovanom oko podjela, to je revolucionarno", naglašava Helić.

tuzla reprezentativci bih zastava bih
Denis Hisari/N1

Tekst podsjeća i na sporadične primjere u nekim lokalnim zajednicama gdje su, kako se navodi, vlasti pokušale obeshrabriti ili ograničiti javne projekcije i proslave učešća nacionalnog tima na Svjetskom prvenstvu, a što je objelodanilo istinu.

"Nogometni tim sposoban da okupi građane predstavlja izazov za politički projekat izgrađen na držanju ljudi odvojenima. Svako spontano slavlje pod zastavom Bosne i Hercegovine dovodi u pitanje centralnu tvrdnju etničkih nacionalista: da narod ove zemlje nema smislenu zajedničku budućnost. Ali, kako je neko rekao, politika koja se boji radosti je duboko nesigurna. Nogomet ne može riješiti ustavni zastoj u Bosni i Hercegovini. Ne može reformirati institucije, ojačati vladavinu prava ili preokrenuti egzodus mladih ljudi koji traže prilike u inostranstvu. Bilo bi naivno misliti da može. Ali to može pokazati da zasluge mogu prevladati i da su građani, kada se ujedine oko zajedničkog cilja, jači od bilo kojeg uskog političkog projekta", poručuje autorica teksta.

Na kraju zaključuje:

"Širom Bosne i njene dijaspore, djeca otkrivaju heroje čije najveće dostignuće nije samo pobjeđivanje u fudbalskim utakmicama, već pokazivanje da je talenat važniji od identiteta i da liderstvo može ujediniti, a ne razdvojiti. Ova generacija bosanskih fudbalera - Džeko, Lukić, Dedić, Vasilj i mnogi drugi - naslijedila je sjećanje na rat, a da nije naslijedila njegovu nazadnu logiku. Šta god da se desi na terenu, ovi igrači su već promijenili svoju zemlju. Ne zato što su stigli do šesnaestine finala Svjetskog prvenstva, već zato što su pokazali da budućnost Bosne ne mora biti zarobljena njenom prošlošću. Devedeset minuta odjednom, nudili su viziju Bosne i Hercegovine u kojoj zasluge nadmašuju podjele, povjerenje pobjeđuje strah, a zajednički građanski identitet može cvjetati. To je više od lekcije iz nogometa. To je politička lekcija. Neka ona i prevlada".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama